Ne, ovo nije još jedan tekst pun onih “baci glitter ponedjeljku u oči, kreni u teretanu od prvog nove godine” i sličnih sadržaja. Ovo je jedan jednostavan post u kojem ću vam reći koliko ste svi prekrasni i objasniti vam, ako već niste našli razloge, zašto trebate vjerovati u sebe.
Koliko ste puta u životu stajali pred nekom preprekom i razmišljali da odustanete? Preprekom koja se činila kao zid, a možda i većom.
Onda kada vaš unutarnji glas vrišti “nemoj”, “ne možeš”, “odustani”, kada govori koliko će vam biti loše, kako ćete posrnuti, srušiti se, razbiti, zabiti. Onda kada vam govori sve najgore što vam se može dogoditi, a vi stojite pred tim zidom i pažljivo slušate, upijajući svaku riječ. Možda u glavi i vidite nekoliko različitih scena, jednu u kojoj odustajate, vraćate se u svoju mirnu zonu, drugu u kojoj dolazite do željenog cilja, treću u kojoj ipak ne odustanete, ali se osjećate loše nakon prolaska prepreke.
No, ono o čemu ne razmišljate u takvim situacijama je da su sve tri situacije su u redu. Odustati je u redu, posrnuti isto. U redu je i napraviti taj korak naprijed u totalnom grču i strahu, ako ga možete izdržati. Ukoliko taj korak bude pretežak i neizdrživ, ukoliko morate odustati, i to je u redu.
Uvijek sam vjerovala onim “nikad ne odustaj, u comfort zoni nema ništa novo…” natpisima. No, kad sam malo bolje promislila, shvatila sam da se s tim tvrdnjama zapravo ne slažem. Zašto ne biste odustali ako sada niste spremni na korak naprijed, zašto ne biste stali i rekli “da, odustajem sad, ali pokušati ću poslije, kad budem spreman/spremna”? Zašto je toliko loše ne biti spreman na nešto?
Ako sada niste spremni na korak naprijed, to samo znači da ćete u svojoj comfort zoni razmišljati o tome, raditi na istome i kad opet dođe vrijeme za taj korak, biti ćete jači nego prošli put. I možda vas to prvo odustajanje dovede do takvih pobjeda, kakve ne možete ni zamisliti.
Kada napokon napravite to što ste toliko dugo htjeli, ali je strah podigao utvrdu oko cilja, stvari nekako sjednu gdje trebaju i tada postane jasno zašto ste morali čekati, zašto ste morali odustati i zašto tek sada radite neke stvari.
Vjerujte sebi, taj unutarnji glas neka bude jači od glasova okoline. Slušajte sebe jer u sebi već imate sve odgovore, samo ih treba čuti. Neka vaš sljedeći korak bude baš onakav kakav vi želite da bude. Ne roditelji, bake i djedovi, prijatelji, nitko. Poštujte druge, ali ne uzimajte njihovo mišljenje za sebe. Imajte na umu da drugi mogu donijeti odluku umjesto vas, ali oni odlaze bez posljedica neke odluke.
Nemojte zauvijek odustati, odustanite trenutno, odmorite se i vratite se jači
*sve slike su preuzete s neta i nijednu ne posjedujem
Odgovori