Preskočili smo prošli vikend, ali evo ga, tu je, još jedan "bez dlake na jeziku". O čemu danas, nego o obrvi. Ne dvije, samo jednoj.


Hejtanje je danas ljudima hobi. Sastavni dio života. Ono što pišu u bilježicu navečer kraj kreveta prije spavanja pod naslovom "What to do tomorrow" ilitiga što sve moram sutra.
Broj jedan nije, ne znam, oprati zube, zdravo doručkovati, skuhati ručak, reći nekom da ga volim, izležavati se cijeli dan. Ništa od toga, a pokrila sam bar nekoliko ljudi. Broj jedan ponosno stoji i viče "sutra ću hejtati", a oči sjaje u mraku kao kad fotkate mačku, pa se blic upali. Jer što je bolje nego na nedjeljno jutro uzeti mobitel u ruke i skrolati društvenim mrežama dok se ne pojavi.

Situacija prva.

Ona. Ta. Ta slika koju ste čekali. Oho - ho. Dok sam ja sinoć bila u krevetu i umuljana s čokoladom i čipsom gledala neki prastari film za kojeg je vjerojatno i glumce sramota što su ga snimili, ona (zvat ćemo ju, ne znam, Regina Phalange (if you know what i mean)), ona je bila vani. Partijala je. I jbt, zgodna je. Ali onda se upali naš skener i ne treba nam dugo. U glavi odjekuje alarm melodija i vidimo - obrve joj nisu jednake. (Napeta glazba ovdje.)

Kako li je samo mogla živjeti s obrvama koje joj nisu jednake? I još su nacrtane? I još su tamnije? Rudnik zlata.

Situacija druga.

Skrolate fejsom ili instagramom. Vaš fejsbuk prijatelj (i da se razumijemo, prijateljica je, jer muškarce zaboli neka stvar za hrpu stvari na našem tijelu, a gdje neće za obrve) objavljuje sliku. Ne nerviraj me, obrisat ću ti obrvu. Ne dvije, nego jednu.
Jer što je gore u životu nego nekome obrisati obrvu, jednu obrvu.
Dakle, ova slika kaže, sramoto jedna, nerviras me, sramoto jedna, imas nacrtane obrve, sramoto jedna, sad ću te osramotiti što ću ti obrisati obrvu. I to jednu.
Srećom pa je to šminka, pa kad mi obrišeš obrvu, imam olovku da ju nacrtam opet. Ali, kako li ću samo preživjeti taj blam da ljudi znaju da ja nemam obrvu? (Tužna melodija.)



Situacija treća.

Memesi frcaju svuda. I smiješni su, jbt. Neki su jednostavno tragični. Ali svima su dragi oni s obrvama. Oh noou, ona nema obrvu. Oh noou, njoj obrve nisu jednake. Ohh nouuu, obrvee.



Znači, šta radite? Zar se ti ljudi stvarno toliko loše osjećaju da moraju tražiti po drugim ljudima nešto "loše" zbog čega će njima biti bolje?
Zar je jedna nakupina dlaka iznad oka koju imate toliko bitna?
I zašto uopće imate potrebu biti loši prema nekome?
I zasto uopće mislite da imate pravo drugima komentirati šminku i obrve, jer haloo, vidimo vaše obrve i jedna ide u nebo, a drugu gravitacija vuce na tlo.



Ako već imate znanja i znate da nešto izgleda loše i umjetno, podijelite malo tog svog znanja, vjerujte, ljudima će biti puno gore to što ih hejtate nego situacija u kojoj biste im lijepo rekli da probaju nekako drukčije. Uostalom, probajte i vi malo popuniti obrve, ne bi vam škodilo.

Jeste li se susreli s hejtanjem na društvenim mrezama ili uživo? I jeste li komentirali tuđe obrve?
Ja moram priznati da mi se dogodilo nekoliko puta da mi je neka od prijateljica došla i rekla da je vidjela neke obrve, bla, bla, (haha, kao da je srela biće iz svemira) i da mi to nije bila prilika za hejt već prilika da provjerim svoje obrve. Vidite vi kakav je to začarani krug?

Ako idem s rupama u obrvama kakve imam, onda grozno, nemam pola obrve. Ako popunim, onda je opet grozno, imam nacrtane obrve. Ajmo se svi skupa malo skulirati i brinuti o onim stvarima koje su bitne. A ne o obrvama. Tko šiša obrvu? (Get it? 😂)

Pišite mi u komentare vaše situacije i mišljenja, jesu li vas hejtali ili ste hejtali?

Čitamo se brzo, xo, M.

*slike nisu moje vlasništvo i sve su preuzete s interneta