Kako postati blogger?

Iako sam za danas imala predviđen post, jučer sam promijenila plan i odlučila pisati o tome kako sam postala blogger. Razlog tome je vaša znatiželja i zanimanje koje ste pokazali, stoga ovaj post posvećujem svima onima koje ovo zanima. :)





Kod mene je odluka da otvorim blog došla sasvim spontano. Ta odluka je prethodila odluci da postanem "vizažist" i stavljam ovu riječ pod navodnike jer mi je čudno tako se nazivati. Stoga je ovo kratka priča i o tome kako sam odlučila ganjati svoj san i kako sam uopće spoznala da je to moj san.

Što mi je otvorilo oči?

 Jedna sam od onih ljudi koji su jako svestrani i sve ih zanima, no ništa dovoljno da bi posvetili svoje vrijeme, uložili veliki trud i napor u nešto od zanimacija. Upisala sam neutralnu srednju školu jer nisam znala što želim biti, a onda sam upisala fakultet za koji sam mislila da je to ono što želim biti. Kombinacija skrivenih drugih ambicija, loših ljudi na fakultetu, mita i korupcije, "pravila" u ovoj državi i u ovom gradu dovela su me do toga da sam se na trećoj godini fakulteta ozbiljno zamislila nad svojom budućnosti. Od prve godine sam osjećala da mi nešto nedostaje, no tek sam na trećoj prvi put zaista snažno osjetila da to nije to. Prijelomni trenutak bio je na istoj toj godini kada sam vidjela koliko nepoštenja, pokvarenosti i licemjernosti mogu skrivati osobe koje sebe nazivaju profesorima. Iste osobe koje zarađuju na leđima studenata koji jedva idu kroz život, bez da se osvrnu, a poslije vas gledaju u oči i smješkaju vam se. Kraj takvih ljudi sav napor koji sam uložila nije mi se isplatio i ostala sam na trećoj godini. Sada već svjesna da svi znaju za situaciju koja se događa na fakultetu, ali svjesna i da svi šute, počela sam propitivati kako proći te ispite, te profesore, kada i oni profesori koje smatrate poštenima znaju o čemu pričate i tješiti će vas, ali neće nikako pomoći. U međuvremenu u obitelji se događao jedan veliki, svečani događaj koji nas je sve uveseljavao. Potaknuta time, naručila sam se kod profesionalne vizažistice na šminkanje. Ušla sam u njezin salon i kroz razgovor s njom otkrivala sam koliko znam o šminkanju i općenito make up-u, čega do tog trenutka nisam bila svjesna. Još od srednje škole znali su me pitati kako sam nešto napravila i još onda sam ponekad šminkala neke frendice. Kada je šminkanje završilo, vizažistica mi je dala ogledalo u ruke da se pogledam i ostala sam malo šokirana. Iako je ona to odradila savršeno, lijepo, uredno, kada sam se pogledala, vidjela sam da se isto tako znam i sama našminkati. Njoj sam platila malo skuplje šminkanje, a mogla sam se i sama tako našminkati. Iza toga nisam imala previše vremena razmišljati o tom trenutku, no kada se sve smirilo, znala sam.



Kako sam spoznala da je šminkanje moja strast?

Intenzivno sam razmišljala i zamišljala kako bi to izgledalo. Nakon svega negativnog nakupljenog zbog faksa, osjećala sam kao da sam pronašla svrhu, osjećala sam kao da me nešto vuče. Osjećala sam sreću. Prvi put u životu točno sam znala što želim raditi. Ubrzo sam uz potporu dečka počela otkrivati i učiti. Nedugo iza toga uslijedile su i prve veće kupovine materijala i vježbanje, pa kupovina, pa vježbanje. Još uvijek vježbam i učim i kada "sve" naučim, opet ću vježbati i učiti jer se u tom svijetu stalno nešto mijenja, iako neka osnovna pravila ostaju ista. Nije mi dugo trebalo da shvatim šminkanje i kao neku vrstu meditacije, kada nisam razmišljala ni o čemu drugom, osim o šminkanju. Naravno, uz sve pozitivno ima i malo stresa i nesigurnosti, i mislim da to nikada neće proći. Iako ne smatram da stres može biti pozitivan, moguće da je to taj "pozitivni" o kom stručnjaci pričaju.



Kako sam se odlučila otvoriti blog?

Kako sam bila u potpunosti zanesena tom idejom i zaljubljena u zamisao, shvatila sam da zapravo nemam s kim podijeliti svoje veselje, otkirća, znanje pa i neznanje, kako bi me netko ispravio. Budući da sam u tom trenutku isprobavala jako puno proizvoda, svašta sam i naučila. U početku sam samo gledala kako poznate bloggerice koriste preskupe proizvode skupih brendova, no onda sam odlučila raditi s onim što imam. Tako je počelo moje istraživanje različitih nepoznatih brendova, kopija i sličnih proizvoda. Htjela sam se uvjeriti da se ne moraju koristiti samo stvari koje svi poznaju, koje su skupe i možda ih ni nema u našem okruženju za kupiti. Saznala sam da postoji još takvih bloggerica, uglavnom u stranim državama i tada sam odlučila i ja otvoriti blog i dijeliti s vama svoje putovanje i istraživanja. Dijeliti s vama ono što sam sama naučila, a da nitko nije podijelo sa mnom. Malo sam se raspitala za servere i malo pomalo, otvorila sam blog, stvorila uzorak i sada smo tu i čitate ovaj post, a tek smo na početku. :)


Možda ovo bude sve od moje priče što moze biti, možda me još svašta čeka. Ne znam, ne zna nitko. To ćemo tek sve saznati. Ali to potencijalno što može biti nikada nećemo dostići, ako ne pokušamo. Nađite svoje snove, oni su tu negdje, a možda ih još niste sreli. Kada ih sretnete, znati ćete, a onda ih ne puštajte. Štogod bio vaš san, pokušajte. Ako ne bude išlo, imate znanje i iskustvo više, a neki drugi san, vaš pravi, čeka vas da dođete do njega.

Hvala vam na čitanju ovoga posta, i hvala na velikoj posjećenosti za prošli post. Svoje komentare, želje i pozdrave slobodno ostavite u komentarima, a ko me ne pratite na Instagramu, počnite, pa se čujemo i tamo.

Čitamo se za točno sedam dana, M. xo

Primjedbe

  1. Dio o kako sam odlučila napraviti svoj blog kao da sam sama pisala..čudno kako u svom okruženju imaš malo ljudi koji djele istu strast, a onda ih putem bloga dnevno upoznaš nekoliko :D

    OdgovoriIzbriši
  2. Dio o kako sam odlučila napraviti svoj blog kao da sam sama pisala..čudno kako u svom okruženju imaš malo ljudi koji djele istu strast, a onda ih putem bloga dnevno upoznaš nekoliko :D

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Slažem se u potpunosti, super je dijeliti interese s ljudima koje to zanima. :)

      Izbriši

Objavi komentar

Popularni postovi